Mahsuz na ćevape
Ako pitate bilo kojeg putnika namjernika u Pazaru gdje će na ručak, ako neće na mantije onda će na ćevape. Ćevapi, pite, mantije i farmerice su oduvijek glavna asocijacija na Novi Pazar. Nije iznenađujuća činjenica da u Pazaru postoji i na desetine ćevabdžinica i da je svaki od njih brend za sebe. Beko, Jonuz, Majo, Rile su samo neki od dobro poznatih novopazarskih ćevabdžija koji u svojoj recepturi imaju tajne sastojke koji njihov ukus čini drugačijim od konkurencije.
Zalogajčići, zalogajčići
Novopazarski ćevap se pravi samo u Novom Pazaru i teško da ćete sličan ukus naći bilo gdje drugo. Ranije su ćevapi bili skoro pravougaonog oblika i nejednake veličine, nalik malim zalogajima, jer su pravljeni ručno. Vremenom, sa upotrebom mašina, pazarski ćevap je postao duži i tanji. Koliko su pazarski ćevapi neodoljivi, postoji i anegdota o jednom inostranom reporteru koji je za noć pojeo 70 “zalogajčića” i završio u hitnoj.
Pazarski ćevap ili sarajevski ćevap
Prije raspada bivše Jugoslavije postojali su sarajevski, pljevaljski, pazarski, banjalučki i leskovački ćevapi. Kako se raspala Jugoslavija, i ćevapi su se razdvojili. Međutim, i dan danas postoji međugranična konkurencija među pazarskim i sarajevskim ćevapom. Stanovnici ovih gradova su spremni da povedu oštre i argumentovane rasprave čiji je ćevap bolji. Eto, tolika je moć ćevapa.